Biti kao ptica!
Jeste li vec motrili ptice koje se nadju pred nekim problemom npr.prilikom gradnje gnijezda?Danima i danima one grade svoje gnijezdo skupljajuci razne materijale,cesto ih donoseci izdaleka....... .....I kad zavrse to gnijezdo i kad su spremne poloziti u njih svoja jaja,nevrijeme ili ljudsko "djelo" ili neka zivotinja,unisti ga i propadne im sve sto su gradile upornim trudom.Sta ucini ptica? Onemoca i napusti svoj rad?Ni slucajno!Ona pocinje opet i opet,sve dok jaja ne polozi u gnijezdo.Dogodi se cesto,prije nego se izlegu mladi ptici da zivotinja,dijete,nevrijeme,uniste to gnijezdo,ali ovaj put s dragocjenim sadrzajem.Vrlo je tesko opet poceti od nule...,Ali ptica nikad ne zastane,ne uzmakne.Ona nastavlja pjevati i graditi,graditi i pjevati.Imate li ponekad osjecaj da Vas zivot,posao ili Vasa obitelj nisu ono o cemu ste sanjali?Imate li nekad zelju reci:"Dosta",to sto nastojim ne vrijedi truda,to je previse za mene?Osjecate li umor zbog svakidasnje borbe za zivot,zbog narusenog povjerenja,nepostignutog cilja kad ste vec bili sigurni da ste ga postigli? U zivotu svatko ponekad dozivi udarce,ali ne zaustavljajte se nikada.Ako vam pomaze,izrecite molitvu,nadajte se boljem.Ne dopustite da vas zaokupe problemi nastali u zivotnoj borbi...... pokusajte ih nadici i rijesiti.Pokupite komadice vaseg nadanja,ponovo ih slozite i pocnite ispocetka!Kao ptica!Nije vazno sto ce se dogoditi!Ne odustajte i idite samo naprijed!zivot je stalna borba,ali vrijedi truda prihvatiti ga!I najvaznije nemojte nikada prestati pjevati!
????
Sve čemer,sirotinja,glad,nesreće............. A zašto je to tako?Ne znam.Možda zato što smo po prirodi zli,što nas je bog obilježio.Ili što nas nesreće neprestano prate,pa se bojimo glasnog smijeha,bojimo se da ćemo naljutiti zle sile koje stalno obilaze oko nas.Zar je onda čudo što se uvijamo,krijemo,lažemo,mislimo samo na današnji dan i samo na sebe.Svoju sreću vidimo u tuđoj nesreći.Nemamo ponosa,nemamo hrabrosti.Biju nas a mi smo im i na tome zahvalni.
with love......
M.S....
Poslije svađe djeca se zagrle i nastave se igrati,za razliku od odraslih koji bolje pamte negativnosti.Odrasli te negativnosti pohranjuju u svoju podsvijest pa to bude uzrok da ne govore jedni s drugima,da se ne viđaju......Nemaju dječiju širinu da jedni drugima praštaju i olakšavaju,.ZATO:"Živimo na zemlji samo jedan dan ili manje.Daj mi snage da oprostim.Jer,ko oprosti on je najveći.A znam,zaboraviti ne mogu."
O vremenu ti govorim
O vremenu ti govorim o vremenu kad trave rastu u grču kad prolaznost miriše u glasu kad u riječi unosimo pokrete vode umorni od težine zemlje. O vremenu ti govorim o vremenu čija mudrost u borama našim leži u prazninama za budući korak u podnevu čela u snu u svemu što svojim tijelom i jesmo i nismo. O vremenu ti govorim o vremenu koje je vrijeme da se naviknemo na pravu toplinu da nas krv na drugu stranu tijela odvede.
:D
Volimo život!!!Uprkos problemima,preprekama,patnji...Volimo života!!!Prihvatimo sa zahvalnošću svaki sunčev zrak...Radujmo mu se!!!I ne zaboravimo,svaki osmjeh naš je više nego potreban i dobrodošao nekome...A možda nama najviše!!!
Život....
Mustafa,ti učiti i možeš i moraš.Bošnjaci u svemu moraju biti među najboljima.Ti si bošnjak i moraš ići u prvi saf,zadnji leći,a prvi ustati,raditi za dvojicu,učiti za trojicu,a misliti za desetoricu.Bošnjak ne smije biti polovičan niti prosječan-neće ga biti.Bošnjak mora dobro znati svoju vjeru,a rastabiriti sve dunjalučke nauke,ali i prvi biti na čakiji!
hellooo
Dobro došli na blog Filozofija života!!
Dobrodošliii........